ZATVORI

Svijet na dlanu!

Uz newsletter Hrvatskog kluba putnika prvi otkrijte novosti o povoljnim putovanjima!

Jednostavno upišite svoju e-mail adresu, a čaroliju prepustite nama!

Pridružite nam se, putujmo zajedno!


Croatian Travel Festival 2013.

 

Croatian Travel Festival 2013.

 

Drugog vikenda u svibnju Šibenik je ugostio drugi Croatian Travel Festival u sklopu kojeg su predavanja tijekom tri dana održali brojni putopisci. Svi oni koji su ovih dana pohodili Šibenik mogli su čuti kako je prošle godine bilo na Otočnoj odiseji Marka Kovača i Šime Sušića, kada izlazi nova knjiga Dvine Meler, te gdje će ravnatelj drame splitskog HNK ujedno novinar i putopisac Jasen Boko živjeti kada ode u mirovinu...


Nakon što smo se uvodne večeri družili uz četvero Šibenčana koji su putovali svijetom, prvog službenog dana festivala  u klubu Azimut jutro smo proveli uz putopisnu poeziju Maje Klarić koju je na flauti pratila Morana Živković. O svojoj Otočnoj Odiseji 2012. godine odlično predavanje, uz pregršt zanimljivih informacija o hrvatskim otocima, održao je Marko Kovač. On je na taj „put“ kajakom otišao s prvim hrvatskim Masterchefom Šimom Sušićem pa je ovo putovanje jadranskom obalom bilo ujedno i prilika da se upoznaju s ljudima koji žive i na najmanjim hrvatskim naseljenim otocima te njihovim gastro svijetom.

U drugom dijelu prvog dana u Gradskoj knjižnici knjigu „Nisam ja. Neptun je“ predstavila je Rozeta Bogeljić. Riječ je o njenim dogodovštinama doživljenim tijekom putovanja na jedrilici preko Atlantika. Oni koji su bili na predavanju mogli su saznati kako je na Karibima začela sina i zašto se nakon sedam godina tamo vratila i rodila kćer.

Prošle godine u Šibeniku je bila putnica i spisateljica Dvina Meler te dala obećanje da će i ove godine doći i predstaviti knjigu koju je u međuvremenu i napisala. „Nepodnošljiva lakoća putovanja“ je napisana i u posljednjem tjednu svibnja ide u tisak. Do tada brojna je publika na Medulićevom trgu kroz nekoliko kratkih ulomaka saznala što može očekivati u knjizi koja će sljedeće godine dobiti i nastavak. Saznali smo da je Dvinina najdraža destinacija Bangladeš i to zbog ljudi koji tamo žive, najdraži kontinent joj je Afrika, a na svojim putovanjima ne preza se od kušanja svakojakih lokalnih specijaliteta, od tarantula koje imaju okus poput rakovice  ili krokodila čije meso podsjeća na piletinu.

Čast da zaključi prvi dan pripala je dramaturgu, novinaru i putopiscu Jasenu Boki koji tvrdi da je svaki čovjek rođen s nekim porivom, a njegov je onaj za putovanjima. Samo se treba usuditi i krenuti, a kako priznaje u opasnosti se našao isključivo zbog vlastite gluposti. Bokina velika želja i putovanje središnjom Azijom, a zemlja u koju se neprestano želi vraćati jest Indija u kojoj bi nakon što ode u mirovinu volio živjeti pola godine. Drugu polovicu, tijekom proljeća i ljeta živio bi na otoku Šolti, uzgajao masline, koze i ovce. Za kraj je zaključio kako beskućnici najbolje putuju. Misleći pritom na ljude koji nemaju pokretnu i nepokretnu imovinu i svoj zarađen novac troše na putovanja, a ne na materijalna dobra. 

Drugi dan festivala počeo je jutarnjim predavanjem Majde Praiz, volonterke udruge Kolajna ljubavi u Gradskoj knjižnici. Sve prisutne Majda, ujedno i moderatorica brojnih ovogodišnjih predavanja te predsjednica istarskog ogranka Hrvatskog kluba putnika upoznala s radom sirotišta udruge u Tanzaniji u kojem je boravila već dva puta i u isto se vraća i ovog ljeta. Dok se nije upoznala s Afrikom Majda je neprestano tražila novu destinaciju na koju će otputovati. Sada se jedino iznova želi vraćati u Afriku. Udruga se u sirotištu brine o dvadesetak djece, a u planu ih ima zbrinuti četrdesetak, a uz pomoć brojnih dobročinitelja iz Hrvatske plaćaju školovanje za još 1500 djece u Tanzaniji. Udruga će djelatnost uskoro proširiti i na dječji vrtić.

Nakon Majde i njenog doživljaja Afrke u istom prostoru s Kubom nas je upoznala mlada Zagrepčanka Morana Jandrek. Ona je s dečkom na Kubi provela 56 dana, proputovala ju uzduž i poprijeko te uz one klasične turističke punktove upoznala i gradove u koje turisti ne zalaze i živjela životom Kubanaca. Božić je provela s jednom obitelji u Santiago de Cuba, a Novu godinu dočekala u Varaderu. Svakome bi preporučila da posjete Baracou zbog njenih prirodnih ljepota, a ništa manje nije ju oduševio Vinales, poznat po proizvodnji duhana i pravi je raj za šetače željne prekrasnih krajolika. Sve što je ispričala tijekom predavanja Morana će uobličiti u knjigu koju planira objaviti krajem godine.

Kube se kratkim filmom tijekom  predavanja „U potrazi za ZION-om“ u klubu Azimut dotakao i avanturist Vedran Bađun. Osim s Kubom kratkim filmom upoznao nas je i sa slapovima Iguacu, za njega najljepšim mjestom na svijetu u kojem je, kako kaže, bio najbliži ZION-u. Za njega je najljepši grad na svijetu Rio de Janeiro, dok je najljepšu plažu, Talon beach, pronašao u Australiji. Bađun je živio s ljudožderima, radio kao rafting vodič u Kostariki, a dok živi u Hrvatskoj zaposlen je kao rendžer. Uskoro planira objaviti knjigu koja nosi naslov „U potrazi za ZION-om“, a cilj svakog njegovovg predavanja jest da barem jedna osoba krene na putovanje.

„Put Indije“ iz Azimuta nas je odveo Juraj Bubalo i zapravo nas uveo u priču o Aziji o kojoj je napisao dvije, a u pripremi je i treća knjiga koja nosi naslov „Dodir orijenta“. Riječ je o putopisu o deset zemalja ispričanom kroz osam priča. I dok je „Sto dana Azije“ svojevrsni dnevnik s putovanja u „Dodiru Orijenta“ Bubalo će rezimirati neke od priča kojih se dotakao u prethodnim knjigama.  Jedna od njih govori o potrazi za lokacijama iz filma Apokalipsa. Bubalo je priznao da svako putovanje zapravo potraga za pričom. Tako je u Sri Lanki posjetio Pustinjački otok na koji zapadnjaci inače nemaju pristup, a krenuo je i putem Aleksandra Velikog po Iranu. Bubalo nas je zapravo uveo u predavanje najvećeg imena 2. CTF-a onog velikog Stipe Božića. Alpinist, redatelj, novinar i član gorske službe spašavanja na Medulićev trg privukao je tristotinjak ljudi.

Božić se dotakao svojih početaka, osvajanja svih najviših vrhova svih sedam kontinenata, a potom i sedam drugih najviših vrhova na sedam kontinenata. Tu je ostao na broju šest jer sedmi drugi najveći vrh, onaj na Antartici, odlučio je da neće osvojiti jer su ga tijekom nekoliko pokušaja u odlasku tamo spriječile smrti ljudi s kojima ih je trebao osvajati, pa i ona njegova sina. Od Božića smo saznali da je bijeli medo najopasnija životinja na svijetu, a osobno se boji jedino potresa. Ujedno je priznao kako je strah naš najveći prijatelj jer nas on zapravo čuva. Upravo ga je strah i trenutak kada bi spoznao da se s osvajanja nekog vrha neće vratiti živ spriječila da osvoji neke od vrhova na koje se namjerio.

Drugi dan počeo je Afrikom i Afrikom je završio, a njome nas je također s Medulićevog trga proveo novinar Hrvatske televizije Miro Aščić. S njime smo proputovali Tanzanijom i njenim najljepšim dijelom Zanzibarom, plivali dupinima, ispričao nam je kako je uhićen u izbjegličkom kampu, kako izgledaju slamovi u Nairobiju gdje roditelji potiču svoje djevojčice da se bave prostitucijom.

Aščiću se Afrika dogodila slučajno i kako priznaje ljepota Afrike jest u njenim ljudima koji uživaju u životu kako god težak bio i teško ih je neraspoložiti. Za kraj je ipak priznao da iako ne voli turističke ture, na safari se mora otići, a sljedeće destinacije koje žli posjetiti su Angola i Zambija. 

Jutro posljednjeg dana počelo je uz Domagoja Jakopovića Ribafisha koji je uz kavu u Azimutu brojnim znatiželjnicima otkrio kako je davna želja njegovih roditelja bila posjetiti Indokinu pa je on to učinio. Priznaje da je sklon hedonizmu te je na svakom svom putovanju kuša lokalne specijalitete, a kao član Društva prijatelja piva i kuša što više lokalnih napitaka od hmelja. Ovisnik o magnetićima putovao je Vijetnamom, Kambodžom i Tajlandom, a najluđe jelo koje je jeo su jegulje u hot potu. Budući da je njegovo predavanje nosilo naslov „Kako sam pojeo sve insekte i probao sva piva Indokine“ na insektima se najviše i zadržao pa smo saznali kakav okus imaju tamošnje vrste žaba, zrikavci, skakavci te kukci čija imena nije niti pokušavao zapamtiti jer mu nisu ostala u najboljem sjećanju. Sva hrana začinjena je limunskom travom, s puno češnjaka i sokom limuna, a svakome tko se odluči tamo putovati te kušati lokalne specijalitete preporuča da sa sobom ponese rakiju. Ledena kava iz Phnom Penha s kozijim mlijekom i tekućim sokom šećerne trske nešto je što mu se posebno svidjelo.

Nakon Ribafisha, koji je zainteresiranima ponudio i kobasicu od slona, slijedilo je predavanje Hrvoja Jurića koji je prošle godine upravo iz Šibenika krenuo na putovanje kroz jedanaest europskih zemalja. Kako nam je kazao to može učiniti svatko, samo treba imati dovoljno volje. Tijekom putovanja koje je trajalo sto dana prešao je šest tisuća kilometara na biciklu i potrošio  sedam tisuća kuna. Cilj mu je bio prikupiti ljudske priče od kojih je neke ispričao u tek objavljenoj knjizi „Marijanov put“. Jurić uglavnom putuje sam jer smatra da je teško uskladiti putovanje s još nekim. No ipak, na sljedeće putovanje, ono do Nordkappa krenut će s osobom koja mu se javila putem njegova Facebook profila. Ta prva dionica koju će provest u društvu, a nakon koje će nastaviti sam, bit će duga oko 1200 kilometara. Cijelo putovanje bit će humanitarnog karaktera jer će novac prikupljen od sponzora te prodajom bicikla biti proslijeđen akciji Dajemo ružičasti život.

Nakon poslijepodnevne pauze na red su došla posljednja dva predavanja, ono Siniše Glogoškog i Petra Rikića. Putovanja Siniše Glogoškog počela su prije tri godine odlaskom u Siriju, a potom i u Sibir. Potom je posjetio Gvajanu gdje je tragao za spiljom skrivenom iza vodopada Kaieteur. Godinu dana nakon Gvajane otišao je na Festival fotografije u Bangladeš gdje su i nastali materijali predstavljeni na današnjem predavanju "U kaosu Bangladeša". Simpatični Siniša nakon završetka tog Festivala fotografije tijekom čijeg je trajanja u Dhaki doživio i napad bombaša odlučio ostati u zemlji te pronaći što više zanimljivih priča. Tako smo saznali kakav je život radnika u tvornicama odjeće, zašto tamo rade samo djeca i žene, te otkrio zašto ga ribari nisu htjeli povesti sa sobom na ribarenje. Družio se i s prostitukama koje su pristale ispričati mu svoje životne priče, a neke su i otkrile zašto se ne mogu prestati baviti najstarijim zanatom na svijetu.

Posljednji, ali i ne najmanje važan predavač drugog CTF-a bio je mladi Petar Rikić, koji se na svoje prvo putovanje, motorom do Nordkappa bez dodatne opreme uputio netom nakon završene srednje škole. Nakon toga odlučio se krenuti na put oko svijeta. Zatim je s prijateljem Dominkom Tešićem otišao put Južne Amerike, a cilj mu je bio motorom prijeći oba američka kontinenta. Nakon što ga je prijatelj zbog obaveza napustio, Rikiću je tri puta odbijena američka viza te se odlučio vratiti u Južnu Ameriku i tamo provesti godinu dana. Tijekom tog putovanja nastao je filmić kojim su mogli vidjeti i brojni posjetitelji u Azimutu. Rikić je priznao kako se ne smatra piscem, no ipak će napisati još jednu knjigu, Novi svijet, nakon koje više ne namjerava pisati.

Festival je prigodnim riječima završio Nikola Baraka u ime Hrvatskog kluba putnika. Hvala svima vama koji ste u velikom broju i sa zanimanjem popratili naše putopisce. Zakazujemo ponovni susret  za iduću godinu.

 

 


 

 

NEWSLETTER:


Možete otkazati pretplatu u bilo kojem trenutku klikom na vezu u podnožju naših poruka e-pošte. Za informacije o našim pravilima o privatnosti kliknite ovdje.

Mi koristimo Mailchimp kao našu marketinšku platformu. Klikom dolje za pretplatu potvrđujete da će se vaši podaci prenijeti na Mailchimp na obradu. Saznajte više o postupcima privatnosti Mailchimpa ovdje.

Naša agencija članica je Udruge hrvatskih putničkih agencija


NAŠI PARTNERI: