Uz newsletter Hrvatskog kluba putnika prvi otkrijte novosti o povoljnim putovanjima!
Jednostavno upišite svoju e-mail adresu, a čaroliju prepustite nama!
Pridružite nam se, putujmo zajedno!
Kakav je osjećaj pakirati kofer ljetnom odjećom i obućom u studenome? Odličan i neopisiv! Iz hladne Hrvatske u kojoj u to vrijeme puše orkanska bura za nekoliko smo sati sletjeli u topao Tajland a čizme zamijenili japankama.
Prvi susret među putnicima na zagrebačkom Plesu bio je neobično simpatičan. Svi smo tamo a malo tko se međusobno poznaje, pa je hrabrost za prvim pitanjem „Jel i vi putujete na putovanje Tajland, Kambodžu i Vijetnam?“ bilo pravo lomljenje leda. Ubrzo smo se svi raspričali, upoznali i pokušali zapamtiti ime svakog od 21 putnika. Prva je postaja bio Tajland, odnosno Bangkok. Let od ukupno deset sati s presjedanjem u Istanbulu podizao je uzbuđenje i vjerojatno si je svatko od nas poput mene i prijateljice govorio „ Pa ja stvarno putujem za Tajland, Kambodžu i Vijetnam!“ Za nekog poput mene, ovo je bilo prvo veliko životno putovanje i sama pomisao na iskustvo koje me očekivalo, tjeralo je trnce u kožu!
Sletjeli smo u Bangkok. Nakon odličnog leta, na aerodromu nas čekaju Nikola i Morana, pratitelji na našem putovanju. Kratke ali najbitnije upute za kretanje po Bangkoku i avantura kreće. Naša ulica Soi 11 nudi vjerojatno većinu što turistima treba; od uličnih prodavača hrane i pića, malih radnji za tajlandsku masažu, vrhunskih klubova, hotela, štandova… Oporavak od leta i navikavanje na gužvu, buku, promet i mirise ovoga grada ublažavamo individualnim obilaskom shopping centara u kojemu pokušavamo pojesti nešto zapadnjački prvi dan. Prvi šok jest temperatura. U hotelima i zatvorenim centrima vjerojatno oko osamnaest, a vani minimalnih trideset stupnjeva tijekom dana. Potpuno su se prilagodili zapadnjacima ( i previše) , iako smo se mi s time borili kroz cijelo putovanje. No, čovjek se svemu prilagodi. Predrasude kojih sam se naslušala i načitala vezane za mirise i hranu i tadašnje prosvjede, pobili smo odmah prvih dana. Navečer u istoj toj ulici okupljanje grupe u „Cheep Charlie“ baru. To je pojednostavljeno rečeno, šank načrčkan drvenim oblicima i detaljima kroz koje proviruju konobari s flašama Chang pive. Kako voda nije za piće, ( u početku) smo izbjegavali druga pića zbog leda, no ni to nije dugo trajalo :) Pokušaj za odlazak na toalet završio je smijehom jer je to „ormar“ unutar šanka na kojem stoji natpis „Only pee“. Nismo imali hrabrosti koračati u njega :) Naravno da smo i to otišli vidjeti, Super Pussy Show, nezamislive akrobacije tajlanđanka i Ladyboysa koje mi je neugodno ni prepričavati! Neugodnost koju nećemo nikad zaboraviti. Ali i to je Bangkok!
Naredni smo dan birali između posjete Tiger Temple ili farmi slonova. Većina se odlučila za slonove. Ljubazni ljudi, osmijeh na licu, zezancija među „vozačima“ slonova tko je od njih Ladyboy uz nježan dodir slonove surle, ostavilo je veliki utjecaj na nas. Odličan početak :)
Sastajanjem s ostatkom ekipe iz Tiger Templa uz razmjenu iskustava, nastavili smo posjetom u Nacionalnom Parku Erewan. Ovakvu prirodu i divljinu uz mogućnost kupanja nismo očekivali. U vodi se nalaze i ribice koje grickaju suhu kožu, pa bi ovo kupanje na prvu nazvala veoma hrabrim! Stijene umjesto tobogana, kupanje ispod slapa, pa toga je do sada bilo samo u filmovima! Priroda koja oduzima dah. Ostatak vremena u Bangkoku proveli smo obilaženjem glavnih znamenitosti kao što su hram Wat Arun ili „hram zore“ s predivnom pagodom. Penjanje na vrh i pogled na Bangkok se isplatio. Nakon toga, 46-metarski pozlaćeni Buda i hram Wat Phoa, natjera na razmišljanje o velikoj religioznosti ovog naroda i pretjeranom kiču pored siromaštva naroda. Kraljevska palača, najznačajniji budistički tajlandski hram Wat Phra Kaeo te Hram Bude od Žada zahtijevaju konzervativnije odijevanje, no svi oni koji zanemare ovo pravilo imaju mogućnost najma haljina i pokrivala na ulazu uz povratnu kauciju. Sljedeći dan iskorištavamo za odlične i jeftine tajlandske masaže, kupovinu suvenira i ručak. Nikako ne smijem zanemariti masaže. To nije samo još jedna jeftina stvar u ovim zemljama, već užitak koji si svatko mora ovdje priuštiti. Žene i djevojke su izrazito sitne građe a profesionalnost im je u malom prstu. I naravno, kao i svi u Tajlandu, nasmiješene .
U Kambođu, točnije Siem Reap letimo iz Bangkoka. Sat vremena i stigli smo, kontrola na aerodromu daje nam prvi dojam o, usudim se reći, neozbiljnosti i ležernosti prekrivenoj ozbiljnim pogledom. Smješteni u odličan hotel s bazenom i saunama, slobodna večer zaintrigirala je nas par cura za posjet Night Marketu. Prva vožnja tuk tukom započinje čvrstom odlukom da se moramo dobro cjenkati iako nismo baš djelovale uvjerljivo. Dojam Siem Reapa – naseljena pustinja, siromaštvo s hotelima četiri i pet zvjezdica, ponuda restorana cijelog svijeta, Pub Street, Night Market… definitivno grad koji je tijekom putovanja za mene ostavio najveći trag. Neugodno iskustvo s djecom koja prose, doživjela sam osobno. Samo jedan tužan pogled male djevojčice čiji mali brat treba hranu, izbije ti 25$ dok si rekao keks, al jednostavno je nemoguće odbiti ju znajući da djeca cijeli dan prose, hodaju bosi među turistima, danju i noću. Na te oči nitko nije ostao ravnodušan i svatko je bar jednom „pao“, bila prevara ili stvarna potreba.
Posjet kompleksu Angkor hramova teško je opisati u par rečenica. Šetnja među tim zidovima stvara osjećaj poštovanja. Oduševljenje je mala riječ, naročito za Jungle Temple (Ta Prohm), hram koji je poznat po ogromnim stablima koje je izraslo između i poprijeko zidova i koje održava hram još uvijek stabilnim. A zvuk zrikavaca, e takvu melodiju još nismo čuli. Neprekidno glasno piskutanje u tišini i sjeni đungle zbilja je nešto posebno.
Sljedeća postaja, glavni grad Phnom Penh. Vožnja busom od 7 sati prošla je za čas, dobra ekipa i razgledavanje sela i rižinih te palminih polja napravile su svoje. Grad u kojem smo testirali svoju hrabrost prelaska ceste :) Potrebno je samo jedno; odlučnost u prelasku a vozači kao da vam misli čitaju, zaobilaze vas i staju bez potrebe za trubom ili kočenjem. Kroz boravak u ovom gradu posjetili smo hram Wat Phnom iz 1372. godine gdje je smještena kolekcija statua Buda pronađene na obali rijeke. Upravo je po brežuljku Phnom na kojem se hram nalazi, grad dobio ime. Razgledali smo i Kraljevsku palaču sa srebrnom pagodom.
Napuštamo Phnom Penh i slijedi četiri dana odmora u Sihanokvillu, kupanje, sunčanje, izlasci u beach barove i puni džepovi pijeska! Mogućnosti za fakultativne izlete su ogromne, za nekoliko dolara posjećuju se okolni otoci s ručkom na plaži, tipična sela i Night marketi. Kako to bolje dočarati- ležaljka metar od mora, šum valova, koktel, svježe narezani ananas, žene koje pripremaju škampe i svakakve delicije. A zalazak? Već oko 18h, sjediš na pijesku i gledaš, komentari su suvišni, osjećaj neopisiv i vječno urezan u pamćenje.
Good Morning Vietnam! Ho Chi Minh, ludi grad, više od 6 milijuna prijavljenih skutera, dok to čovjek ne vidi ne vjeruje. Tek su pred nekih tri godine postavljeni semafori koji ni nemaju pretjeranu funkciju, ali ovakav savršeni kaos odlično funkcionira. Nema brze vožnje samo slalom. Razgledali smo bivšu predsjedničku palaču, kinesku četvrt, Saigon Square tržnicu na kojoj nema pretjeranog cjenkanja ( što nismo očekivali), vozili se rikšama i pili pivu u kafićima s malim plastičnim stolicama poput dječjih. Ništa nam nije falilo, pogotovo kad je stalno aktivan happy hour, a piva košta pola dolara! Ljudi iz cijeloga svijeta prilaze, upoznajemo se, razmjenjujemo doživljaje i shvaćamo kako je svijet malen. Ipak ne zna puno ljudi za Hrvatsku, pogotovo domicilno stanovništvo! No poradili smo na tome :) Delta rijeke Mekong nas je oduševila, plovidba u kanuima, vožnja prastarim biciklama i međusobno utrkivanje po makadamu – ma tko to može platiti. Neki su od nas otišli u obilazak Cu Chi tunela, skrovište Vijetkonovaca dok je drugima bio dovoljan stravičan doživljaj iz Muzeja Vijetnamskog rata.
I na kraju, opći dojam! Za sada (jer se nadam da na ovome neću stati), putovanje života, doživljaj koji fotoaparat ne može uhvatiti, osjećaj koji traje već danima i slika azijskog osmijeha i ležernosti koju ne želim nikada zaboraviti. Putovanje koje je trebalo ispasti avanturističko, pretvorilo se u čistu uživanciju zahvaljujući odličnoj organizaciji Hrvatskog kluba putnika i nevjerojatne povezanosti među donedavno nepoznatih pojedinaca. Azijo draga, nadam se da se vidimo uskoro i da ćeš me i dalje oduševljavati…
