Putovanje u Kinu: Peking, Xi’an i Šangaj – tri lica jedne zemlje

Kako je to u nekoliko dana proputovati tri potpuno različite Kine? Od monumentalnog Pekinga i drevnog Xi’ana do futurističkog Šangaja – putovanje kroz carsku povijest, Put svile i blještavilo modernog svijeta. Tri grada, tri različita lica Kine i bezbroj trenutaka koji ostaju u sjećanju.

Kina mi je uvijek bila kao tri države u jednoj, a to najbolje osjetiš kad u istom putovanju spojiš Peking, Xi’an i Šangaj.

Peking - grad imperija, velikih trgova i malih zalogaja

U Pekingu te prvo dohvati širina. Bulevari su toliko veliki da imaš osjećaj da se grad gradio za parade, ne za ljude. 

Zabranjeni grad izgleda kao kulisa za carsku megalomaniju, ali kad prođeš kroz ta vrata shvatiš da je to zapravo pažljivo složen svijet, dvorište po dvorište, pravilo po pravilo. 
Kažu da kompleks ima gotovo deset tisuća prostorija, a ja sam nakon dvadesete prestao glumiti da brojim.

Na Trgu Tiananmen sve je monumentalno, čak i tišina. U jednom trenutku stojiš na mjestu koje je vidjelo previše povijesti, u drugom jedeš jiaozi u nekoj sporednoj ulici i shvatiš da Peking najbolje radi kad se spusti na razinu štanda.

Najviše mi ostane u glavi onaj pekinški kontrast, dimenzije imperija i obična zdjelica rezanaca koja te vrati u život. 

A onda Kineski zid, koji na fotografijama uvijek izgleda romantično, dok u stvarnosti izgleda kao tvrdoglava ideja koja je odbila umrijeti. 

Xi'an - tragovi drevne Kine i vojska koja čuva tišina

Xi’an je druga priča, više zemlja nego asfalt. To je početak Puta svile u smislu u kojem riječ početak još nešto znači. 

Gradske zidine su tako dobro očuvane da se možeš voziti biciklom po vrhu i osjećati se kao stražar koji je zaspao na poslu pa se sada pravi važan. Terracotta vojska je jedna od onih atrakcija koje su toliko poznate da ti se čine kao mit, sve dok ne staneš pred tisuće lica koja nisu ista. 

Zanimljivo je da su figure nekad bile obojene, a boja je nestala gotovo odmah nakon iskopavanja, kao da su ratnici odlučili ostati u svojoj prašnjavoj tišini. 

I da, car koji je to naručio tražio je besmrtnost, a na kraju je dobio samo savršenu podzemnu scenografiju.  

Šangaj - budućnost koja ne zaboravlja prošlost

Šangaj je kao da te netko prebaci u budućnost bez upozorenja. Pudong noću izgleda kao ekran koji je pobjegao iz elektronike i odlučio postati panorama. 

U liftovima nebodera penješ se tako brzo da ti uši rade kao na avionu, samo bez karte i bez izgovora. 

Ali najbolji trik Šangaja je što, čim skreneš s tih svjetlećih fasada, nađeš staru dušu u Francuskoj koncesiji, platane, male kafiće i osjećaj da grad ima memoriju. Zanimljivo je da Šangaj doslovno znači “na moru”, a opet ga najviše doživljavaš kao ocean od betona i ljudi. 

Tri grada, jedna Kina

U te tri točke Kina se ponaša kao roman u tri poglavlja.

Peking ti priča o moći i pravilima. Xi’an ti priča o korijenima i šutnji koja traje dvije tisuće godina. Šangaj ti priča o brzini, novcu i tome kako svjetla mogu biti jednako hipnotična kao vatra. 

I onda shvatiš da je u Kini najteže uhvatiti nešto jednostavno, jer sve je preveliko, prebrzo ili previše slojevito. A možda je baš to poanta, da odeš kući s osjećajem da nisi sve shvatio, ali da si barem osjetio puls. 

Autor bloga: Hrvoje Šalković

---