Ekspedicija “Šibenik – Nordkapp 2013.”

U organizaciji Hrvatskog kluba putnika u svibnju 2013. godine organizirana je i provedena ekspedicija Šibenik – Nordkapp (najsjevernija točka Europe). Članovi ekspedicije bili su Nikola Baraka, Ante Maras, Krešimir Ivić i Marko Plenča Mudrić. Kroz 16 dana i prijeđenih 9500 kilometara obišli smo 12 zemalja, te nastojali upoznati što je više moguće kulturnih znamenitosti i običaja naroda srednje i sjeverne Europe. Nakon ispraćaja iz Šibenika put nas je vodio do Rovinja, gdje nas je ugostio istarski ogranak Hrvatskog kluba putnika. 

Nakon ugodnog druženja i prespavane noći nastavljamo dalje preko Slovenije i Austrije do južne Bavarske gdje smo posjetili jedan od najpoznatijih svjetskih dvoraca – Neuschwanstein. Kasno navečer stižemo do prijestolnice navedene regije, Munchena gdje smo prespavali i napunili baterije za sljedeći dan. Ujutro smo obišli najpoznatiji Munchenski trg – Marinplatz, Allianz Arenu itd. Sljedeća postaja bila je Berlin; jednom riječju gradina. Izražena multikulturalnost, preko 4 milijuna stanovnika, monumentalni Reichtag, Brandenburška vrata, Berlinski zid, Alexanderplatz neka su od osnovnih obilježja Berlina.

Nakon Berlina penjemo se dalje prema sjeveru, prelazimo u Dansku te dolazimo do njenog glavnog grada Kopenhagena. Smjestili smo se u najveći hostel na svijetu – Danhostel. Kopenhagen je grad koji ostavlja bez daha; nevjerojatna kombinacija moderne i stare arhitekture, čistoća, uređenost; imate osjećaj kao da je ovaj trenutak stvoren i netaknut.

Nadahnuti Kopenhagenom prelazimo Baltik gdje nas očekuje Švedska, sa najsjevernijom metropolom na svijetu Stockholmom. Što reći o Stockholmu; prekrasan stari grad, tipična Skandinavska organiziranost, pristupačni ljudi koji bez izminke pričaju tečnim engleskim (kao i u ostatku Skandinavije)… Slijedi nam najzahtjevniji dio puta, jer smo se odlučili u komadu prijeći 1700 km, koje dijele Stockholm od Nordkappa. Ovaj dio puta prema sjeveru obilježilo je osjetnije spuštanje temperature koja se sa šibenkih 25° C već polako spušta ispod ništice, obilje ledenjačkih jezera, šumskih bogatstava koja već lagano prelaze u lišajeve i mahovine kako se približavamo polarnom pojasu.

Nakon 24-satne vožnje, te prelaska gotovo nepostojeće Švedsko-Norveške granice dolazimo do ribarskog mjestašca Honningsvaga smještenog nedaleko od krajnjeg cilja. Okruženi obiljem bakalara koji se suši na polarnim vjetru, pronalazimo vrlo ugodan smještaj, no jedna stvar je čudna. Gotovo je 23 sata, a sunce je još uvijek iznad obzora. Tipično za peti mjesec u prostoru iznad sjeverne polarnice, kada noć traje otprilike 2 sata.

Ujutro samo se zaputili prema Nordkappu, u nadi da ćemo se uspjeti probiti kroz snijeg; naime dan prije, a kako smo čuli i više od 90% godine, cesta prema najsjevernijoj točki Europe je zatvorena. Sreća prati hrabre pa se tako uspijevamo probiti i slikati sa Šibenskom zastavom na najsjevernijm kutu našeg kontinenta. Sami Nordkapp izgleda fascinantno, dio je starog Skandinavskog gorja, građen od kamena neobičnih boja, gotovo okomitih obala, hladan, s pogledom prema sjeveru na kojem se još samo nalazi Sjeverno ledeno more i Sjeverni pol.

Nakon dosegnutog cilja vrijeme je za put prema jugu, ali s druge stran Baltičkog mora. Ponovno smo se odlučili u komadu odvoziti 1700 km, koliko je od Nordkappa bio udaljen Helsinki, glavni grad Finske. Usputno poijećujemo Rovaniemi, selo djeda mraza, koje je smješteno na samoj sjevernoj polarnici. Nažalost nismo uspjeli sresti djedicu, al smo mu bar dostavili pisma koja su mu poslala djeca iz šibenskog vrtića „Žižula“.  Za Finsku kažu da je zemlja s najvećom stopom samoubojstava na svijetu. Ne baš lijepa rečenica nakon djeda mraza, no prošavši gotovo cijelom dužinom zemlje, te posjetivši Helsinki postalo nam je i jasno zašto. Nije da se nema što vidjeti, da pače, kao što je to velebna Luteranska katedrala u Helsinkiju, ali nekako u cijelosti, Finska je zemlja skandinavski hladna, a opet podosta drugačija od Danske, Švedske i Norveške. Kao da je još uvijek pod utjecajem socijalizma. Finsku napuštamo direktnom trajektnom linijom Helsinki – Talin, te tako dolazimo do Estonije. Talin je zaista lijep grad, s mnoštvom znamenitih crkava, kula, zidina… Općenito nas je Estonija iznenadila svojom razvijenošću, te možemo konstatirati da je to zemlja u kojoj se danas živi sasvim pristojno, te koja je vrlo dobro iskoristila svoj ulazak u Europsku uniju.

Napuštajući Estoniju ulazimo u Latviju (Letoniju). Što se tiče razvijenosti zemlje, debeli korak unatrag u odnosu na Estoniju. Glavni grad Riga dosta tmuran, prepun pijanaca i lutalica. Nakon kratkog obilaska, zbog nekako ne baš ugodne atmosfere vraćamo se u hostel te sljedeći dan odlazimo prema Litvi. Slabo razvijena zemlja, u kojoj usputno kratko posjećujemo grad Kaunas. Put nas dalje vodi prema Poljskoj i njenom glavnom gradu Varšavi.

Veliki grad s oko 2 milijuna stanovnika, vrlo lijepim starim dijelom grada, neboderima koji podsjećaju na američke gradove. Ono što preporučujemo je ne napauštati centralni dio grada. Naime Poljska je u posljednje vrijeme poznata kao zemlja koja ima podosta problema s huliganizmom, u što smo se uvjerili obilazeći periferne dijelove Varšave. Nitko ne šeta sam, većinom su to skupine mladića ošišanih na nulu u duksevima. Nakon Poljske, ruta nas je vodila do Slovačke.

Naravno, kako su nas na ovom putu uglavnom zanimale metropole tako smo i ovaj put posjetili Bratislavu, gdje se posebno ističe Bratislavski hrad, odnosno dvorac koji se nalazi oko stotinjak metara iznad Dunava i kojemu povijest seže sve do 10. stoljeća.Nekako posjeti gradovima postaju sve kraći što smo bliže doma, budi se nostalgija, pogotovo nakon što smo iz Slovačke prešli u Austriju i to u Gradiće gdje je nacionalna manjina Hrvata, pa je tako dosta natpisa na hrvatskom itd. Nakon kratkog zaustavljanja u Gradišću, noga na papučicu gasa i pravac doma, za nama ipak najljepši Šibenik. Kratki rezime: jedinstveno, neponovljivo, obogaćujuće.

Sponzori ekspedicije: TZ grada Šibenika, “SOLARIS” hotels resort, Becks, Hotel Borovnik, caffe barovi Victoria, Down Town, Enigma, dječji vrtić Žižula, MOK, Šibenik IN i Rent a car „Eurosan“.

FOTOGALERIJA

https://www.facebook.com/media/set/set=a.1391613024412844.1073741839.1387778084796338&type=3

 

Komentari

  1. Helena - 03.02.2013. 03:48

    Pozdrav! Ima li kakvih novih informacija o putovanju Europa,Afrika? Da li ce se realizirati?